Nakon raketiranja Banskih dvora u Zagrebu i pokušaja ubojstva trojice ključnih hvatskih čelnika - predsjednika RH Franje Tuđmana, predsjednika SFRJ Stjepana Mesića i saveznog premijera Ante Markovića, Hrvatska je 8. listopada 1991. proglasila neovisnost. No put do toga nije bio nimalo lagan jer su već u proljeće 1991. počeli oružani sukobi i prikrivena agresija, koja se tijekom ljeta pretvorila u otvorene napade. Otvoreni rat počeo je s posljednjim danima kolovoza i početkom rujna kada se među prvima na udaru našao Gospić. Uspješna obrana Gospića ostala je medijski gotovo nezapažena unatoč velikom strateškom značaju ove pobjede, a epizoda se još bavi herojskim obranama i tragičnim sudbinama Hrvatske Kostajnice i Petrinje.
Hrvatska je velikosrpsku pobunu i agresiju dočekala razoružana. Jedini način za obranu bio je da se otme oružje agresoru pa je uslijedio rat za vojarne. Varaždinski dani rata i predaja 32. varaždinskog korpusa naoružala je gotovo cijelu Hrvatsku omogućivši joj da se brani, a miniranje skladišta Barutana kod Bjelovara pokazalo je drugu krajnost agresora i dalo posljednjeg narodnog heroja umiruće SFRJ. U pomoć opkoljenim vojarnama, ali i u presijecanje Hrvatske kroz Slavoniju krenuo je iz BiH 5. banjalučki korpus. Iako zaustavljen na kanalu Strug, zauzeo je Okučane i presjekao autoput, no spriječeno je njegovo spajanje s Varaždinskim korpusom. Tjedan dana rujanskog rata za Šibenik i njegova herojska obrana spriječili su velikosrpske agresore da izbiju na Jadransko more i presijeku Dalmaciju i Hrvatsku na pola.
Emisija obrađuje razdoblje prve polovice listopada 1991. godine, vrijeme kada je Jugoslavenska narodna armija zajedno s paravojnim snagama sastavljenim od Srba iz Hrvatske i Srbije, sinkronizirano napala hrvatske obrambene snage na svim područjima Republike Hrvatske. Iz mnoštva ratnih događaja izdvojene su borbe za Nuštar, Zadar i Karlovac. Postrojbe JNA zajedno s paravojnim snagama 13. rujna 1991. došle su do Masleničkog mosta te dovele Zadar u okruženje i tada su počele pripreme za ključnu obranu grada, koja se zbila 4., 5. i 6. listopada 1991. Specifičnost borbe za Zadar bile su mnogobrojne kasarne, pa se grad morao braniti njihovim blokadama u gradu, zatim od napada iz smjera Benkovca i Zemunika te od napada JRM s mora, no branitelji su to uspješno obavili. Zauzimanjem sela Marinci, Petrovci, Bršadin i Cerić Vinkovci su dovedeni u poluokruženje. Na putu im je stajao Nuštar. Presudne bitke za Nuštar vodile su se 3., 4. i 5. listopada 1991. godine. Tada je daleko nadmoćniji neprijatelj poražen i zaustavljen, te su tako obranjeni ne samo Vinkovci već i istočna Slavonija Presudne borbe za Karlovac bile su od 4. do 8. listopada 1991. Tada su JNA i paravojne snage napale grad sa svih strana, a kako je u gradu bilo 20 vojnih objekata JNA, oni su predstavljali poseban problem u obrani grada, jer se grad morao braniti iznutra i izvana. Usprkos tako nepovoljnoj situaciji Karlovac je obranjen.
Prvog dana listopada 1991. JNA i crnogorski rezervisti počeli su napad na Dubrovnik i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka. Malobrojni hrvatski branitelji zaustavili su njihovo napredovanje kod Prapratnog, Čepikuća i na Brgatu te tako stekli dragocjeno vrijeme za organiziranje obrane Dubrovnika. U nastojanju da se pomogne opkoljenom Vukovaru organizirano je nekoliko proboja preko Mirkovaca, koji nisu uspjeli, kao i humanitarni konvoji od kojih je samo jedan, u organizaciji ''Liječnika bez granica'', uspio stići do bolnice i evakuirati dio teških ranjenika spasivši ih tako od sigurne smrti kasnije na Ovčari. U isto je vrijeme mala skupina gardista 1. bojne 2. brigade ZNG-a, poznate ''Crne mambe'', kod Novog Farkašića izvojevala veliku pobjedu i spriječila prodor JNA preko Kupe prema Zagrebu.
Tijekom rujna i listopada 1991. iz skladišta JNA diljem Hrvatske valjalo je oteti oružje i streljivo za rat za slobodu. U prvoj takvoj akciji u Malim Barama pokraj Ploča osvojeno je naoružanje za obranu Dalmacije. U zapadnoj Slavoniji žestoke borbe su se vodile oko Pakraca i Lipika, koji su se u nekoliko navrata našli u potpunom okruženju, a onda su hrvatske postrojbe prvi put krenule u uspješne napadačke akcije i oslobodile selo Bujavicu. Na krajnjem istoku pojavila se prijetnja velike humanitarne katastrofe kada se u potpunom okruženju u enklavi oko Iloka našlo 15.000 civila. Jedini izlaz bio je potpuni egzodus iz tog područja. Skupina ''Tigrova'' i ostalih branitelja Iloka nije pristala na predaju, nego su krenuli u proboj prema slobodnom hrvatskom teritoriju preko Srbije. Padom Župe dubrovačke u potpuno okruženje dospio je i Dubrovnik. Iz tog razloga pokrenuta je humanitarna akcija s pomoći ''Konvoj Libertas''. Zahvaljujući Libertasu vijest o ratu u Hrvatskoj odjeknula je u cijelom svijetu.
Prelet pilota JNA Rudolfa Perešina iz Bihaća u Klagenfurt 1991. simbolički označava početak nastajanja HRZ-a. No, hrvatski zrakoplovci već su gotovo godinu dana u zraku okupljeni oko sportskih klubova i organizacija privredne avijacije, a najveći broj školovanih časnika u ZNG prelazi upravo iz nekadašnjeg ratnog zrakoplovstva. Zbog žestokih borbi potkraj listopada hrvatska vojska i policija gotovo su ostale bez streljiva. Jedini način da se naoružaju bilo je osvajanje velikih vojnih skladišta pokraj Delnica. U isto vrijeme u krvavi proboj iz okružene kasarne na Logorištu pokraj Karlovca krenula je kolona JNA oklopništva. Tijekom tri dana na području između Korane i Mrežnice vodila se krvava bitka koja je u povijest upisana kao ''Slučaj Logorište''. U Dalmaciji su brodovi Jugoslavenske ratne mornarica okrenuli topovske cijevi prema Splitu. Na njihovo veliko iznenađenje, hrvatske topničke bitnice na obali i otocima bile su spremne i zauvijek ih istjerale iz splitskog, bračkog i korčulanskog kanala.
Pad Bogdanovaca bio je najava pada Vukovara u kojem su malobrojni branitelji herojski odolijevali daleko nadmoćnijem protivniku. Vukovar, grad na samoj granici Hrvatske i Srbije (Vojvodine), činio se Jugoslavenskoj narodnoj armiji pojačanom s paravojnim formacijama lakim plijenom koji je namjeravala pregaziti u samo nekoliko dana. No, junaštvo vukovarskih branitelja skršilo je moć JNA i onemogućilo je u daljnjem napredovanju kroz Slavoniju. Tri mjeseca obrane Vukovara priskrbilo je Hrvatskoj toliko potrebno vrijeme da organizira obranu, naoruža se i ustroji oružanu silu. Istoga dana kada je pao Vukovar na drugom kraju Hrvatske srpski su pobunjenici počinili još jedan težak zločin. Upavši u Škabrnju i Nadin, u zadarskom zaleđu, paravojne formacije koje su pratile JNA masakrirale su civilno stanovništvo.
Od početka oružane agresije na Hrvatsku Saborsko i Slunj našli su se u potpunom okruženju pobunjenih Srba i JNA na Slunjskom poligonu. Malobrojni slabo naoružani lokalni branitelji herojski su se nekoliko mjeseci odupirali znatno nadmoćnijem protivniku. Unatoč hrabrom otporu polovinom studenog bili su prisiljeni na izvlačenje prema Bosni i slobodnom teritoriju Hrvatske, ova dva naselja sravnjena su sa zemljom, a njihovo stradanje postalo je temelj optužnice za genocid protiv Srbije. Slična sudbina zadesila je i selo Laslovo koje je bilo jedan od ključeva obrane Osijeka. Uz Hrvate, Laslovo su branili i tamošnji pripadnici mađarske nacionalne manjine, a zbog pomaganja Mađarske napadnutoj Hrvatskoj Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo bombardiralo je mađarsko pogranično mjesto Barcs. Laslovo su branili i pripadnici Internacionalnog voda pa ova epizoda tematizira i sudjelovanje stranih dobrovoljaca, koji su došavši iz 40 zemalja svijeta branili Hrvatsku.
Tijekom pobune srpskog stanovništva u Hrvatskoj i otvorene agresije uz pomoć JNA 1991. više tisuća ljudi završilo je u zatočeništvu u srpskim logorima na okupiranom prostoru Hrvatske te u Srbiji i Crnoj Gori. Proces oslobađanja i razmjene bili su dugotrajni i naporni. Početkom prosinca uslijedio je sveopći udar na cijeloj hrvatskoj bojišnici. Pod osobito teškim udarom našao se Dubrovnik. Herojska obrana tvrđave Imperijal upisala je Dan svetog Nikole zlatnim slovima u dubrovačku povijest. Dok su junaci s platoa Srđa obranili grad na bojišnici od svega nekoliko stotina metara, obrana Osijeka protezala se na više od 50 kilometara. Poslije pada Vukovara agresor se okrenuo prema najvećem slavonskom gradu koji je još od ljeta bio pod opsadom. Pokušao je opkoliti, pa osvojiti Osijek, zbog čega su uslijedili najteži dani u obrani toga grada.
Dok su se na svim ostalim bojišnicama uglavnom branile, hrvatske postrojbe u zapadnoj Slavoniji pokrenule su prve ofenzivne i oslobađajuće operacije velikih razmjera. Prva je pokrenuta operacija Orkan u Operativnoj grupi Posavina, a potom operacije Otkos 10 i Papuk pod vodstvom Operativne zone Bjelovar. Operacijom Otkos 10 u samo pet dana hrvatske postrojbe iz Bjelovara, Grubišnog Polja, Virovitice, Koprivnice i Daruvara oslobodile su čitavo područje Bilogore. Krajem studenog ovim su se postrojbama priključile i one iz Slatine, Orahovice i Požege te u teritorijalno najopsežnijoj operaciji hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji Papuk 91, oslobodile područje od oko 1.000 km², a vojne snage pobunjenih Srba potisnute su iz općina Daruvar, Virovitica, Orahovica, Podravska Slatina i Požega. Prilikom povlačenja neprijatelj je ubio desetke civila, ponajviše u Voćinu. Masakr u Voćinu samo je jedan u cijelom nizu sličnih koji su se dogodili diljem Hrvatske, a među najtragičnijima su oni u selu Kos
Vinkovci su mjesto koje je vrlo rano osjetilo velikosrpsku agresiju. Kako se nalazilo na jednom od glavnih smjerova napada JNA na Hrvatsku, oko Vinkovaca je uvijek bilo prisutno 300 do 350 tenkova JNA. Iako se nije nalazio na prvoj liniji bojišnice, Slavonski Brod i njegova okolica bili su uključeni u Domovinski rat kroz masovni odaziv stanovnika u postrojbe Hrvatske vojske, posebice na zapadnom i istočnom slavonskom ratištu. Poslije pada Gline, Petrinje i Hrvatske Kostajnice Sisak je predstavljao temelj cjelokupne obrane na Banovini. Drugo strateški važno mjesto bila je Sunja. Okružena srpskim selima i Savom, predstavljala je mostobran prema okupiranim dijelovima i postala je jedina hrvatska enklava južno od Kupe i Save. Pokušaj stvaranja novog mostobrana u operaciji 'Vihor' završio je neuspjehom i velikim gubicima hrvatskih snaga.
Prilikom velikosrpske agresije na Hrvatsku na posebnoj meti agresora bili su objekti katoličke crkve. Ukupno je stradalo 1426 crkava, kapela i samostana. Od toga je 380 objekata potpuno uništeno, a 416 njih teško oštećeno. Dok su se na drugim bojištima hrvatske postrojbe branile, u zapadnoj Slavoniji pokrenuta je prva ofenzivna operacija Hrvatske vojske - Orkan '91. Od kraja listopada pa sve do Sarajevskog primirja hrvatske postrojbe na novskom i novogradiškom bojištu oslobodile su 20 naselja i oko 720 četvornih kilometara. U pokušaju da prije Sarajevskog primirja zaokruži okupirani teritorij tzv. Krajine u Dalmaciji, Kninski korpus JNA pokrenuo je operaciju Udar '91. U rano jutro 31. prosinca započeo je snažan tenkovsko-pješački napad na čitavoj bojišnici sjeverne Dalmacije. Hrvatski branitelji odbili su gotovo sve napade, ali su bili primorani napustiti Pridragu, Novigrad i Paljuv. Bili su to posljednji teritorijalni dobici agresora nakon čega je nastupilo Sarajevsko primirje i međun
