Najveća svjetska riznica biljaka je amazonska prašuma. Zato farmaceutske kompanije već desetljećima šalju etnobotaničare u prašumu radi testiranja i prikupljanja biljaka s potencijalnim ljekovitim svojstvima. Posao nije lak jer se treba snaći između oko 80.000 vrsta biljaka. Domaći iscjelitelji biljkama su vješti praktičari, ali svoja umijeća opisuju jezikom koji često znanstvenom umu nije potpuno shvatljiv. Uz to, šamansko znanje postoji samo u usmenom obliku, i to među plemenima u nestajanju. Zbog svega toga, usprkos činjenici da 25% modernih lijekova proizlazi iz biljaka iz kišnih šuma, danas je manje od 1% tropskih biljaka analizirano za medicinske svrhe. U međuvremenu, sve više ljudi odlazi u područje Amazone ali povremeno stručnjaci za biljnu medicinu iz Amazone stižu u Europu, u ovom slučaju iz Perua, iz plemena Shipibo.